PULA – Istarski župan Valter Flegu osvrnuo se na nedavnu objavu zaštite istarskog pršuta europskom oznakom izvornosti te na značaj poljoprivredne politike u Istarskoj županiji za ukupno njeno gospodarstvo, kulturu i identitet, u razgovoru s novinarom Glasa Istre.

Istarski je pršut napokon zaštićen europskom oznakom izvornosti i svi su bog toga sretni i zadovoljni. Kakvi su vaši osjećaji glede ovakvog uspjeha istarskog pršuta?

- Uspješnim modelom prekogranične suradnje uspjeli smo u tome da istarski pršut postane prvi autohtoni poljoprivredno-prehrambeni proizvod u Hrvatskoj zaštićen oznakom izvornosti prema standardima Europske unije. Na tome smo radili dugi niz godina, a kad uzmemo u obzir da dobivanje oznake izvornosti podrazumijeva vrlo strogu i kompliciranu proceduru, znamo da su se naš trud i upornost, kao i uložena financijska sredstva višestruko isplatili. Zaštita istarskog pršuta nedvojbeno će pomoći njegovoj većoj prepoznatljivosti i boljem uspjehu na tržištu. Nakon istarskog pršuta, krenut ćemo sa zaštitom i naših ostalih prepoznatljivih proizvoda.

Kad se ohladimo od euforije uslijed ovog europskog priznanja istarskom pršutu, moramo se suočiti s činjenicom da je istarski pršut za procese europske zaštite hrvatskih proizvoda bio „pokusni kunić“, da je cijela procedura neoprostivo predugo trajala, da je ukupno u sve aktivnosti oko zaštite istarskog pršuta utrošeno 18 godina i oko 3,5 milijuna kuna… pa kakve pouke iz ovog slučaja možemo izvući?

- Zaštita istarskog pršuta ogroman je uspjeh, kako za nas proizvođače, tako i za Istarsku županiju i Hrvatsku. Cijela procedura podrazumijevala je višerazinsku suradnju proizvođača pršuta, Istarske županije i Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, ali i dogovor sa slovenskom stranom. Činjenica je da je postupak dugo trajao, ali stekli smo vrijedno iskustvo koje ćemo implementirati pri budućoj zaštiti, a očekujem i da će se sve odvijati bržom dinamikom.

Često ponavljate da proizvodi pripadaju teritoriju, a ne državama, međutim ako suočimo ovu svima nama prihvatljivu, ali ipak tek romantičnu tvrdnju sa stvarnošću, vidjet ćemo da zapravo uopće nije tako: autohtoni proizvodi u potpunosti su u nadležnosti državnih politika, a njihove su zaštite čak predmet političkih prepucavanja između pojedinih država, što je najočitije baš u slučaju Hrvatske i Slovenije. Uostalom, i tijela EU prihvaćaju samo zahtjeve za zaštitu proizvoda nacionalnih ministarstava poljoprivrede. Kako to promijeniti da bi autohtoni proizvodi doista pripali teritorijima čija su neprijeporna tradicija?

- Ne bih se složio. Istra je kroz povijest bila u sastavu mnogih država, ali se na ovom prostoru uvijek jeo istarski pršut. Zato i smatram da proizvodi pripadaju teritoriju, a ne državama. S druge strane, slažem se da je pitanje zaštite proizvoda u nadležnosti državnih politika i baš se zato snažno zalažemo za decentralizaciju i spuštanje ovlasti na niže razine. Konkretno, kad je riječ o zaštiti naših proizvoda, sami znamo puno bolje od resornog Ministarstva u Zagrebu koje autohtone proizvode treba zaštititi. U današnjem globaliziranom svijetu, izvorno lokalni proizvodi sve su više na cijeni i tu je komparativna prednost nas proizvođača. Kad proizvodima ugradimo brend Istru u njihov naziv, dajemo im dodanu vrijednost.

S ohrabrenjem u pozitivnom primjeru istarskog pršuta, sada će uslijediti i pokretanje procedura za zaštitu mnogih drugih istarskih tipičnih proizvoda, a neke su već i pokrenute, primjerice za istarsko ekstra djevičansko maslinovo ulje. Koliko vi kao župan i Istarska županija kao tijelo regionalne vlasti možete utjecati na to da se pozitivnom diplomacijom preduhitre neizbježni i vrlo očekivani slovenski prigovori na zahtjeve za zaštitu istarskih proizvoda?

- Kao župan Istarske županije, a ujedno i član Odbora regija te odnedavno potpredsjednik Hrvatske zajednice županija, svakodnevno zastupam interese i pitanja od posebnog značaja za Istru. U okviru tih funkcija sudjelujem na čitavom nizu sjednica i bilateralnih sastanaka na kojima s kolegama iz drugih regija, pa tako i Slovenije, razmjenjujem iskustva i mišljenja o temama od zajedničkog značaja. Vjerujem da su dijalog i suradnja ispravan put za održivo rješenje i na tome radim.

Slovenija i dalje prakticira vrlo tvrd i potpuno neprijateljski stav o ikakvoj mogućnosti da uopće prizna postojanje istarskog terana u Istri, a kamoli da dopusti njegovu registraciju i zaštitu u Europskoj uniji. Navikli smo da nam od hrvatskog Ministarstva poljoprivrede o razrješenju tog slučaja dolaze uglavnom samo prazne riječi; no što ste vi kao župan poduzimali da se istarski teran vrati u sfere legalnosti (jer, ne zaboravimo: od berbe 2013. istarski je teran kao naziv ilegalan, u cijeloj EU, pa tako i u Hrvatskoj)?

- Teran je autohtona sorta Istre uz malvaziju, borgonju, porečki muškat ruža, hrvaticu i momjanski muškat. Ove se sorte stoljećima uzgajaju na području Istre i čine tradiciju, način života i kulturu vina Istre. Teran je stara istarska sorta i kao takav dio naše tradicije, identiteta i prepoznatljivosti te predstavlja važan turistički proizvod. Mi u Istri radimo više od dvadeset godina na promociji tog brenda, uspjeli smo da se za teran čuje diljem Europe i od borbe za teran nećemo odustati jer, kako bi naši vinari rekli, „teran je Istrijan“.

Nakon toliko iskustava, pokušaja i pogrešaka, nakon uviđanja koliko oko zaštite tipičnih proizvoda zapravo ima mnogo posla, nije li došlo vrijeme da Istra ima vlastitu agenciju ili institut za proučavanje, valorizaciju, te provođenje postupaka zaštite i certifikacije tipičnih proizvoda? Iskustva drugih zemalja pokazuju da to nije posao koji se može raditi usput, već da to moraju raditi dobro ekipirane službe kojima bi zaštita proizvoda bila osnovni posao?

- Slažem se da je postupak složen. Iz tog razloga, jedan je od mojih prioriteta u ovome mandatu činiti konkretne korake u smjeru umrežavanja znanosti, agencija i poljoprivrednika kako bi se što učinkovitije iskoristili raspoloživi resursi i zaštitili tipični istarski proizvodi.

U predizbornoj kampanji ste najavljivali da ćete inicirati da se AZZRI osposobi za poslove certificiranja i kontrole proizvodnje zaštićenih proizvoda; je li išta učinjeno u tom pravcu?

- Poduzeto je nekoliko koraka u tom smjeru te je namjera da AZZRI postane operativno tijelo koje će provoditi postupak dodjele oznake IQ – Istrian Quality poljoprivrednim proizvodima. Napomenuo bih i da je AZZRI prošle godine kreirao novu liniju istarskih prehrambenih proizvoda naziva „Istrijana“ kao jedinstvenog brenda ruralne Istre s kojim želimo postati upečatljivi unutar i van granica naše regije. Riječ je o prehrambenim proizvodima duboko ukorijenjenim u istarskoj tradiciji koje AZZRI proizvodi u suradnji s istarskim poljoprivrednicima.

Na godišnjim svečanostima nekih istarskih jedinica lokalne samouprave, primjerice na domjencima povodom dana grada, služi se pršut PIK-a Vrbovec, kao i drugi koji potječu iz velikih industrijskih sustava, iako te iste proizvode nude i istarski proizvođači. Kako biste kao župan utjecali da se na domaćim feštama favoriziraju domaći proizvodi? Takvo što je, naime, u inozemstvu vrlo uobičajeno.

- Mislim da je izrazito važno da javni sektor potiče širenje svijesti o važnosti i značaju kupovine i korištenja lokalnih proizvoda. Stav Županije je da moramo jačati razinu domaće potrošnje i potražnju za domaćim proizvodima. S tim ciljem, Županija na svojim protokolarnim domjencima koristi vrhunske proizvode AZZRI-ja, te koristim priliku da i druge pozovem da slijede taj primjer.

Ponudite nam za kraj vašu idealnu sliku, viziju neke buduće situacije, kada bi svi barem najvažniji istarski tipični proizvodi bili zaštićeni, s reguliranom proizvodnjom i kontrolom, kada bi tržišno bili valorizirani ne samo ugledom nego i cijenom, kada bi bili idealno integrirani ne samo na tržište turizma i ugostiteljstva već i u domaću potrošnju ali i u izvoz, kada bismo dakle imali čitav spektar zaštićene i vrednovane istarske gastronomske autohtonosti, otprilike na način kao što to ima, recimo, Furlanija?

- Naš cilj po pitanju budućnosti istarske gastronomije je zaštita i valorizacija istarskih proizvoda, jače povezivanje turizma i poljoprivrede, kao i sustavan rad na povećanju prepoznatljivosti i dostupnosti istarskih proizvoda. To je naš adut kako za veću domaću potrošnju, tako i za jači plasman u Europskoj uniji.