ZAGREB - Sa 114 glasova za i dva suzdržana zastupnici Hrvatskoga sabora prihvatili su prijedlog vjerodostojnog tumačenja članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, koji su podnijeli klubovi zastupnika IDS-a, SDP-a, HNS-a i HSU-a.

Potpredsjednik IDS-a i gradonačelnik Rovinja Giovanni Sponza izjavio je da su višemjesečni napori IDS-a s ciljem prihvaćanja prijedloga odluke o davanju vjerodostojnog tumačenja članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o šumama urodili plodom na jučerašnjoj sjednici hrvatskog Sabora.

- Time je kao i što sam najavio napravljen prvi korak s kojim sam jako zadovoljan. Napose zato jer se u potpunosti poštivao i proveo dogovor unutar stranaka Kukuriku koalicije, jer je nastali pravni paradoks riješen u korist općina i gradova, kojima se sada otvara pravni prostor da ostanu u vlasništvu objekata javne i komunalne infrastrukture, istaknuo je Sponza.

Sponza je kazao da su sada otvorena vrata za rješavanje suštinskog problema poput pitanja Park šume Zlatni Rt u Rovinju kroz najavljeni novi zakon o šumama, te da “želi vjerovati da će po tom suštinskom pitanju imati isti stav i IDS, SDP, HNS, HSU kao što su ga imali prilikom izglasavanja vjerodostojnog tumačenja”.

IDS je pokrenuo inicijativu za izmjenom Zakona o šumama koja je naišla na plodno tlo među ostalim saborskim zastupnicima iz Istre te je tako pokrenut zajednički prijedlog svih četiriju stranaka Kukuriku koalicije.

Saborski Odbor za zakonodavstvo dao je pozitivno mišljenje, što su gotovo jednoglasno u konačnici potvrdili i saborski zastupnici na jučer održanoj sjednici Sabora.

Podsjetimo, člankom 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama od 1990. godine sredstva za osnivanje Poduzeća za šume osigurana su iz osnovnih, obrtnih i drugih sredstava tadašnje Samoupravne interesne za jednice šumarstva Hrvatske i tadašnjih radnih organizacija u djelatnosti šumarstva, te su utvrđene bilancom na dan 31. prosinca 1990., postala državno vlasništvo na dan stupanja na snagu toga Zakona.

Doslovno tumačenje te odredbe zakona, dovelo je do toga da se RH, putem nadležnog državnog odvjetništva, knjiži kao vlasnik raznih nekretnina koje ni na koji način ne predstavljaju nekretnine koje bi bile povezane sa šumama ili brigom za njih i njihovo održavanje, kao što su gradske ulice, trgovi, zemljišta ispod zgrada i slično.

Ovim vjerodostojnim tumačenjem se utvrđuje da RH odustaje od toga da putem nadležnog državnog odvjetništva knjiži sebe kao vlasnika svih tih nekretnina.