PULA -Saborski zastupnik IDS-a i pročelnik Odjela za ekonomiju i turizam Sveučilišta Jurja Dobrila u Puli dao je intervju za Glas Istre u kojem je iznio svoje viđenje kako pokrenuti gospodarske tokove i investicije u Istri i Hrvatskoj.

Zastupnik ste IDS-a, pročelnik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu te pročelnik pulskog Odjela za ekonomiju i turizam, gdje ste i izvanredni profesor. Hoćete li nakon ulaska u Sabor zamrznuti svoje dužnosti na fakultetu?

-Nastojat ću uskladiti sve svoje obveze. Smatram da mi rad na Sveučilištu može značajno pomoći u saborskom radu. Naime, putem Zavoda za empirijska društvena istraživanja i trendove koji smo oformili na OET-u mogu dobiti stručna, utemeljena i kvalitetna mišljenja o raznim, prije svega ekonomskim problemima.

Vaš je stav da je obrazovanje ključno za oporavak hrvatskog gospodarstva. Je li problem u hrvatskom sustavu obrazovanja ili nedostatku novca, ali i uvjeta za rad mladih stručnjaka u Hrvatskoj? Kako objašnjavate njihov bijeg u inozemstvo nakon školovanja?

-Tri su bitna faktora vezana za razvoj društva međusobno povezana: obrazovanje, proizvodnja koja traži obrazovanu radnu snagu te decentralizacija koja omogućava onome tko radi i stvara da ipak u većoj mjeri nego sada odlučuje o ostvarenom prihodu.  Problem obrazovanja i kasnijeg zapošljavanja jedan je od gorućih problema u cijeloj Europi, a Hrvatska je druga u Europi po stopi nezaposlenosti mladih. Smatram da se i obrazovanje, od osnovnog, srednjeg, visokog pa do doktorata mora poboljšati, ali također smatram da ono nije lošije nego u većini drugih zemalja. Upravo činjenica da mladi ljudi odlaze u inozemstvo i tamo nalaze posao govori u prilog činjenici da nisu loše obrazovani. Školujući se, uložili su značajna materijalna sredstva, ali i osobni trud, te stoga odlaze u one zemlje u kojima će se primjerenije valorizirati svoj uloženi napor. Dakle, ne umanjujući potrebu poboljšanja školstva (i znanosti), veći je problem u nepostojanju adekvatnih radnih mjesta, odnosno uvjeta rada.

Taj problem djeluje kao Kvaka 22: bez kvalitetnih radnika nema povećanje gospodarske aktivnosti, a bez veće gospodarske aktivnosti nema uvjeta za njihovo zapošljavanje, a time ni motivacije za dodatno obrazovanje.  Taj se krug mora prekinuti te je nužno povećati gospodarsku aktivnost, i to u području proizvodnje i zahtjevnijih poslova za koje je potrebna obrazovana radna snaga. No, kvalitetna radna snaga ne odnosi se samo na fakultetski obrazovane, već i na kvalitetne kadrove sa srednjoškolskim obrazovanjem.

Obrazovana radna snaga je nužna i za privlačenje investicija koje se ne oslanjaju samo na jeftin rad, nego i na kvalitetnu radnu snagu. Stoga smatram da je, među ostalim, i uloga pulskog sveučilišta vrlo bitna. Ono se mora razvijati u moderno sveučilište, mora pokretati raznolike studije, napraviti iskorak prema tehničkim/tehnološkim područjima - a pokretanjem studija Informatike smatram da se zakoračilo u tom smjeru - te se u što većoj mjeri vezati za gospodarstvo i pridonijeti razvoju regije.

Hoćete li se zalagati za besplatno studiranje?

- Na našem Odjelu ekonomije i turizma danas je za redovne studente besplatan studij (ministarstvo plaća 3.600 kuna), dok studij uz rad košta 5.500 kuna. Podržavam besplatno školovanje na svim nivoima, s tim da resorno ministarstvo pokrije neke opće, materijalne troškove. Kada je riječ o doktoratima, cijene su danas dosta velike. Možemo uvesti i besplatne doktorate, ali u tom slučaju bi doktorande kasnije trebalo i iskoristiti. Dosta mojih kolega je, recimo, doktoriralo u SAD-u, koje su im platile doktorat jer očito imaju koristi. Možda pet i pol tisuća kuna školarine djeluje puno, ali za studente puno veći izdatak predstavlja podstanarstvo, konkretno u Puli, gdje ne postoji studentski dom. Tu si i prehrana, knjige, prijevoz...  Sada bi trebala početi izgradnja doma, ali ne mogu svi stati u nj, na Sveučilištu je 3.000 studenata.

Koji su ključni gospodarski problemi Istre čije ćete rješavanje potaknuti u Saboru?

-Istra, iako najrazvijenija regija Hrvatske, dijeli nacionalnu sudbinu teške gospodarske situacije. Smatram da nije dobro poticati gospodarski razvoj samo jedne grane, stoga će svi problemi biti podjednako bitni. No, danas je industrija u najvećim problemima, a jedan od najviše pogođenih sektora je građevinarstvo. Uz, nadajmo se, pokretanje investicijskog ciklusa i kraj krize, taj je sektor veoma bitan. Potrebno je ulagati i u nove industrije, npr. IT industriju (sjetimo se bujskog Digitrona), tehnološke parkove, poslovne zone i napraviti iskorak kao što je napravljen u zadnje vrijeme u poljoprivredi (vinarstvo, maslinova ulja, zdrava hrana, itd.), po čemu Istra postaje prepoznatljiva.

Osim krize, gospodarski problemi vezani su i za pojedine grupacije stanovništva koje teže dolaze do zaposlenja, poput mladih. Stoga je nužno potaknuti i njihovo zapošljavanje, odnosno osigurati dovoljno sredstava za zadovoljavajuću socijalnu politiku za pomoć onima kojima je to potrebno, poput nezaposlenih i umirovljenika. U saboru ću se najviše zalagati za poticanje proizvodnje, a tu je i problematični građevinski sektor, koji je važan jer nakon što prestane kriza, svaka kapitalna investicija zahtijevat će neku izgradnju i u tom trenutku građevinski sektor mora biti spreman. Zalagat ću se za bolje uvjete rada u proizvodnji i građevinarstvu, a ne treba zanemariti ni turizam te poljoprivredu, odnosno proizvodnju mediteranskih kultura.

Zalažete li se za privatizaciju Uljanika ili smatrate da bi arsenal trebao ostati u vlasništvu države kao sigurnijeg poslodavca?

-Uljanik je jedan od simbola Pule i Istre, uz Arenu vjerojatno najveći, koji je značajno pridonio te još uvijek pridonosi, možda i najviše, razvoju Istre i Pule. Tu se ne radi samo o izvozu i novčanim prihodima, već i generacijama visokoobrazovanih inženjera i radnika koji godinama djeluju u međunarodnoj konkurenciji i po međunarodnim standardima. S obzirom na naša iskustva u privatizaciji, možda se puše i na hladno.  Privatizacija je, naime, kod nas često znala biti manipulacija.

S druge strane ostala brodogradilišta su u pretežno državnom vlasništvu, ali osim Uljanika, ne posluju baš dobro. Smatram da je bitno pronaći odgovornog vlasnika i vlasnika s vizijom, onog koji će nastaviti poslovnu politiku arsenala te i dalje biti uspješan, a to može biti i privatni odgovorni vlasnik, ali i sadašnji vlasnik. Nema sigurnog, već samo odgovornog poslodavca. Privatizacija se, ako je potrebno, može provesti i uz veće sudjelovanje radnika, koji već imaju udio u vlasničkoj strukturi, te potencijalno putem svojevrsnog konzorcija domaćih tvrtki. Arsenal može ostati i u vlasništvu države, naročito ako trenutna ekonomska situacija nije pogodna za privatizaciju. Kako je svih ovih godina uprava Uljanika relativno uspješno vodila poduzeće smatram da bi se i njezino mišljenje moralo uvažavati se.

Što mislite o ideji elitnog turizma u Pulskom zaljevu? Ako u Puli krene projekt Brijuni rivijere, imali mjesta i za industriju, ili podržavate danas već zaboravljenu ideju Ivana Jakovčića o preseljenju Uljanika?

Čist okoliš, odnosno održivi razvoj osnovni su preduvjeti razvoja društva. Smatram da je ova gradska uprava prepoznala značenje zaštite okoliša te su i pokrenute značajne infrastrukturne investicije, u što spada i izgradnja kanalizacijskog kolektora u svrhu čišćeg pulskog zaljeva. No, ta aktivnost, kao i druge, pokreću prije svega zbog stanovnika Pule, a ne zbog elitnog turizma. Činjenica je da u pulskom zaljevu ima dosta industrije, koja se na istom mjestu nalazila kada je zaljev bio daleka periferija grada. No, s okretanjem Pule svome zaljevu, to područje postaje novi potencijalni centar grada. Stoga i je pitanje je li ondje mjesto svoj industriji, ne samo zbog onečišćenja, već i zbog potencijalnih logističkih problema .

U svakom slučaju, bez obzira gdje se nalazila, svaka industrija mora biti društveno odgovorna, a to prije svega zahtijeva brigu o okolišu, što je s današnjim tehnološkim dostignućima u velikoj mjeri moguće. Što se tiče preseljenja Uljanika, mislim daje razmatranje o tome bilo na nivou ideje, i to u slučaju ostvarenja tehnoloških preduvjeta. Mislim i da bi mišljenje rukovodstva Uljanika trebalo odlučiti što je najbolje za njih, ali i za Pulu, odnosno Istru.

No, seljenje brodogradnje nije baš jednostavno. Naime, tehnološki proces brodogradnje uvelike ovisi o konfiguraciji tla i ostalim specifičnim svojstvima, tako da bi potencijalno seljenje lako moglo značiti i potpuno novu organizaciju rada, a to nije baš jednostavno. Pravo pitanje nije ima li mjesta i za turizam i industriju, već kako obje grane načiniti društveno odgovornima, te kako ih uklopiti u strategiju razvoja Pule i Istre.

Oslanjanje samo na turizam može biti problematično zbog uvjeta koji nisu pod našim direktnim utjecajem, a to su, recimo, loše vrijeme ili cvjetanje mora. Mislim da nije dobro osloniti se samo na jednu djelatnost, već naviše njih i to po mogućnosti komplementarne. Zašto čista industrija ne bi bila komplementarna turizmu, što ne znači da baš sva industrija koja je danas u pulskoj luci mora tamo i ostati. Čista industrija i elitni turizam mogu ići zajedno, uz cijeli niz manjih popratnih djelatnosti kao potpora bilo industriji, bilo turizmu.

IDS/Glas Istre