PAZIN – Gradonačelnici Rovinja i Vodnjana Giovanni Sponza i Klaudio Vitasović osvrnuli su se danas na moguće podržavljenje općinskih ili gradskih neizgrađenih površina unutar građevinskih područja.

Tom je prilikom gradonačelnik Rovinja i saborski zastupnik Giovanni Sponza kazao kako smatra da je to „samo djelić ukupne pravne nesigurnosti u državi, koja je i jedan od temeljnih uzroka kočenja investicija“.

- Brojne i previše česte izmjene različitih zakona, koji su u većini slučajeva još i međusobno neusklađeni, logično dovode do pravne nesigurnosti. Unatrag petnaestak godina prvo su nastali problemi oko tzv. turističkog zemljišta, nekoliko godina kasnije problemi su se produbili na temi šumskog zemljišta, a danas na poljoprivrednom zemljištu unutar građevinskog područja, istaknuo je Sponza.

- Što imamo danas i koji su rezultati toga, upitao je Sponza ukazavši na „nepotrebne i skupe sudske sporove između države i jedinica lokalne samouprave odnosno općina i gradova, s posljedicama od kočenja investicija, gubitka radnih mjesta, gubitka prihoda, trošenja novaca koji ionako nedostaju i državi i općinama i gradovima, pa sve do toga da država spori vlasništvo općinama i gradovima nad ulicama, trgovima, grobljima“.

Gradonačelnik Rovinja pojasnio je da „općine i gradovi ne mogu mirno gledati kako im država preotima zemljišne resurse, pa se uglavnom preko pravnih službi u gradskim i općinskim upravama, za svoja prava pokušavaju izboriti odgovarajući žalbama na igru državnih odvjetnika koji na sudovima tužbama pokreću procese državnog knjiženja na dotad općinske ili gradske površine“.

- Potrebno je doći do razine svijesti da su općine i gradovi partneri državnoj razini i da kao partneri zajednički trebaju težiti bržem gospodarskom rastu, većem broju investicija, većem broju radnih mjesta, socijalnoj sigurnosti građana, a sve pod jasnim, provedivim i održivim pravilima, smatra saborski zastupnik IDS-a i dodaje kako je ipak „svijest jedno, a propis koji stjecajem raznih okolnosti može biti protivan čak i svijesti onih koji ga donose, a kamoli onih koji ga provode po službenoj dužnosti, može biti nešto sasvim drugo“.

Sponza zato smatra da se, primjerice „Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu države, treba definirati i propisati da je svo zemljište koje se nalazi unutar Generalnog urbanističkog plana - vlasništvo općina i gradova“.

- Takvim stavom prekinuli bi se sudski sporovi, izbjegli visoki sudski troškovi, ubrzale investicije, otvarala nova radna mjesta, a time bi više prihoda imala i državna i lokalna razina, naveo je Sponza te ukazao na bitke koje lokalna samouprava uglavnom gubi od države i to već nekoliko godina, najprije zbog šumskog, a sada zbog poljoprivrednog zemljišta, a svatko tu bitku vodi sam.

- Zato je nemoguće doći do zbirnih podataka kolika je ukupna površina neizgrađenog građevinskog zemljišta u građevinskim područjima na teritoriju općina i gradova u Istarskoj županiji, ali i u svakoj pojedinoj općini ili gradu, upozorava Sponza te dodaje:

- Stoga je nemoguće i bar približno procijeniti kolike to resurse ili zemljišni kapital država želi preoteti od lokalne samouprave, tako je nemoguće izračunati i za kolike je parcele i za kolike površine sudski postupak već pokrenut, jer se sporovi vode pojedinačno, zasebno za svaku parcelu ili skup parcela na jednom mjestu, zaključio je gradonačelnik Rovinja i saborski zastupnik IDS-a Giovanni Sponza.

Gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović pokretač je aktualne kampanje protiv podržavljenja imovine, a zabrinutost oko ovog problema pojasnio je na primjeru:

- Zamislimo ovakvu situaciju: neki naš grad, na primjer Pazin, se kao dosadašnji vlasnik i dobar gospodar neke javne površine, primjerice središnjeg pazinskog Trga slobode, o tom Trgu brine: njega se redovito čisti i mete, odvozi se smeće, posipava kad je poledica, probijaju staze kad je snijeg; na njemu se obnavlja prometna signalizacija, održava (i naplaćuje!) parkiralište, preko njega prolaze infrastrukturni vodovi, zatvara ga se i osigurava kad se na njemu održavaju javne manifestacije i ponovno ga se dovodi u red kad manifestacija prođe. Ako država postane vlasnik pazinskog Trga slobode, hoće li ona plaćati njegovo čišćenje i održavanje? Hoće li državi ići prihod od parkiranja na tome Trgu, štoviše, hoće li ona slati svog službenika da naplaćuje parking umjesto sadašnjih djelatnika lokalnog komunalnog poduzeća? Kad na Trgu pregori lampadina ili se pokvari gradski sat, hoće li ih država popravljati? Naposljetku, hoće li država dovršiti njegovo popločenje i njegovo urbanističko uređenje prema već postojećim projektima, ili će raditi nove?

Na kraju, Vitasović je zaključio da je „imovina oduvijek, još i prije nastanka ove države, pripadala lokalnoj samoupravi koja je jedina imala pravo njome raspolagati i mijenjati joj namjenu“.